Anima Croatorum

Ja sam roditeljica i hraniteljica.
Ja sam tvoja ljubav: djevojka i zaručnica, i žena i vjernica.
Ja sam ratnica, mučenica, uznica i patnica:
brojim korake po rubu i strepim
da se ne polome niti između biti i sniti.
Izmeđuopstati i nestati,
jer ja sam java i san naše plovidbe što zori i čeka
da na pladanj jesenske gozbe padne
jednom sve što se sijalo:
nad čim se bdjelo i sve što se moglo i smjelo...

Ja sam to nagnuće.
Nevidljiva slutnja, bljesak i visina.
Tvoja misao i tvoja dubina.
Sjećanje i pjesma koju ruka zapisuje
dok me raspinju i dok ostavljam crveni trag ljubavi i krvi.
Ja sam kruh što se mrvi dok domahuješ, odmahuješ životu.
Dok se žalostiš, raduješ.
Dok boluješ, sumnjaš i samuješ.

Ja sam tvoj Ne i tvoj Da.
Tvoj Kako, Gdje i Što.
Tvoja blizina i onda kad misliš da me nema.
Ja i tad lebdim između tebe i visina.
Tebe i mraka.
Tebe i dubina.

Sve sam tvoje: tvoja davnina.
Tvoj krvotok,
tok koji se ulijeva u Rijeku Neprolaza.

Ja sam tvoje jastvo.
Ja sam ljudskost, bratstvo i tvoje hrvatstvo:
korablja tvojih kraljeva i vila tvoga mora.

Ja sam neuništivi dio tebe satkan od niti
koje povezuju: vezuju i obvezuju.
Tvojasilina i tvoja milina.
Tvoj mir i nemir.
San i nesanica.
Sapetost i propetost.

Ja sam tvoja zemlja, tvoje
rijeke, tvoje nizine, tvoje
more i njegove gore: šum, žubor,
huk i jauk.

Ja sam tvoj Kaj, Ča, Što.
Tvoj jezik, tvoje tijelo,
duh, grob i spomenik.
Ja sam Jedina
koju se ne zaboravlja:
amanet, oporuka, znamen
I Amen.
 
...v.t.S... :)
(zahvala Ivanu Tolj)