Pod oknem...

pod oknem mojem klupica stoji..
cvetek na njemu diši...
kak bogek suncu se moli...

pod oknem mojem ftičeki igraju..
imaju svoju , jesensku graju...
a veter, fijuče,  kak mujcek mali....

zemljica moja se na počinek  rifta...
trudna se jadna ,vljete zmučila...
rodila nam nebeske darje....

a bistrica se  kak mladenka slekla....
pustila nakinđane muštre, i fele...
tiho ,mirno.začkomila...

od sega mi  je najljepša
božčnica moja čerljena....
nakiđana, puna bogata....

Dvorac na Oblaku

Sagradih nama dvorac na oblaku...
Vjetrovita vrata, sunčane prozore.
Mjesečinom okupane sobe...
Toplinom Islandskog gejzira...
Dodah, povjetarac sa planina..
         Vjetroviti, je to dvorac..
         Mek, prozračan , neobičan...
         A ja na pragu sa čežnjom ...
         Očekujem, nemoguče, očekujem san..
Draga stigao sam... dolazi mi glas....
Iz daleka kraja, s pregršt znanja...
Došao sam u tvoj Zagrljaj..
Želim biti mali, želim biti Tvoj...
       Dosta mi je lutanja, traženja Mita... 
       Šuškavom haljinom boje mjesečine..
       Uskočim u njegovo naručje...
       Odnesi me u naš Dvorac..
Dvorac na Oblaku...

Anima Croatorum

Ja sam roditeljica i hraniteljica.
Ja sam tvoja ljubav: djevojka i zaručnica, i žena i vjernica.
Ja sam ratnica, mučenica, uznica i patnica:
brojim korake po rubu i strepim
da se ne polome niti između biti i sniti.
Izmeđuopstati i nestati,
jer ja sam java i san naše plovidbe što zori i čeka
da na pladanj jesenske gozbe padne
jednom sve što se sijalo:
nad čim se bdjelo i sve što se moglo i smjelo...

Ja sam to nagnuće.
Nevidljiva slutnja, bljesak i visina.
Tvoja misao i tvoja dubina.
Sjećanje i pjesma koju ruka zapisuje
dok me raspinju i dok ostavljam crveni trag ljubavi i krvi.
Ja sam kruh što se mrvi dok domahuješ, odmahuješ životu.
Dok se žalostiš, raduješ.
Dok boluješ, sumnjaš i samuješ.

Ja sam tvoj Ne i tvoj Da.
Tvoj Kako, Gdje i Što.
Tvoja blizina i onda kad misliš da me nema.
Ja i tad lebdim između tebe i visina.
Tebe i mraka.
Tebe i dubina.

Sve sam tvoje: tvoja davnina.
Tvoj krvotok,
tok koji se ulijeva u Rijeku Neprolaza.

Ja sam tvoje jastvo.
Ja sam ljudskost, bratstvo i tvoje hrvatstvo:
korablja tvojih kraljeva i vila tvoga mora.

Ja sam neuništivi dio tebe satkan od niti
koje povezuju: vezuju i obvezuju.
Tvojasilina i tvoja milina.
Tvoj mir i nemir.
San i nesanica.
Sapetost i propetost.

Ja sam tvoja zemlja, tvoje
rijeke, tvoje nizine, tvoje
more i njegove gore: šum, žubor,
huk i jauk.

Ja sam tvoj Kaj, Ča, Što.
Tvoj jezik, tvoje tijelo,
duh, grob i spomenik.
Ja sam Jedina
koju se ne zaboravlja:
amanet, oporuka, znamen
I Amen.
 
...v.t.S... :)
(zahvala Ivanu Tolj)

Petak 13

Petak 13..... Zbog čega je taj datum dobio tako mračno pamčenje?.. Što u njemu ima tako neprivlačno, što stvara jezu kod večine ljudi?..neki danas ne izlaze iz kuče, neki ne mjenjaju posteljinu, neki ne barataju novcima, dok večina izbjegava sve ono što bi ih moglo dovest u nepriliku ili nezgodu...Zašto? Tko nam je usadio strah od tog famoznog petka 13?...možda filmovi ?..možda religija, možda praznovjerje..?Jednom riječju paraskavedekatriafobija.....no šalu na stranu i treba mislit na drugi način...zamislite da ste na ledu... i znate što slijedi?..naravno past če te koliko god pazili...Zašto ? zato jer cijelo vrijeme razmišljate da če te pasti .Jel tako... ? i kao kruna tog razmišljanja vi ipak padate... jer to je slijed događaja.( ne uključujem u ovo razmišljanje profesionalne klizače i one koji su se pripremili na led ) nego samo teoretski gledajuči.Ovako ako razmišljamo negativno, negativno čemo se osječat, širit čemo tu negativnost oko sebe, dalje , tako čemo sami sebe dovest u nezgodu i negativnost.Nego ja vam preporučam, Osmijeh na lice, ne da se rugate, ne to nisam rekla... nego ..danas je dan kao i svaki drugi...Ja nemam veze sa petkom 13.. Kupite si danas čizme koje vam pašu uz onu torbu koju ste kupili prošli tjedan , eto to je moj plan.... Sretno:-)

Martinje

..martinje kod zagoraca predstavlja osobit blagdan.. tako i kod mene...još prije par godina pekli su se kolači, guska. ..i s veseljem se isčekivala večer kad bi se pošlo do klijeti, podruma ovisi ko tko je što imao.. pozvali su se odabrani gosti, večinom oni koji su znali naprvaiti " štimung".. .Ja ove godine nisam nešto osobito pripremala... se jer imam svoja Dva mala anđela koji Mi naprave "štimung" bez nekog posebnog razloga.. Tako da smo nas troje napravi sebi feštu..naravno napili smo se...do daske... ahhahhahha ( soka naravno)..plesali smo i pjevali ,pojeli smo "Gusku"..to su bile delicije koje nas troje obožavamo..od slatkiša , sendviča, kokica....a ja sam glumila Martina.. ..uzeli smo si čaše i nazdravljali... Baš smo užiivali... fešta je potrajal do devet sati kad smo umorni svi zaspali.. Naravno Martin je stigao..a mi smo spavali..sretni ..jedni preko drugih.....i onda se čudim ujutro zašto me sve boli...kad me Jedan udari nogom u rebra drugi u stomak... ajoooooooooj... ma to je veselje....

Zašto boli glava?

Evo danas , je taj dan kad boli glava..uf uf....boli od ranog jutra .Ustvari boli otkad sam oći otvorila... Zašto boli glava? Zbog čega boli glava?Zašto i kako nastaje ta tupa bol koja ne prestaje?

Rano ujutro sam dobila prijedlog kako odagnat bol.....ali..... to je več provjereno i ne vrijedi....ja imam Tri teorije

1.tableta

2.još jedna tableta

3.i još jedna tableta za svaki slučaj

ne....ne pomaže

dakle , sex... kaže meni jedna draga osoba...kako to izvest? hm....

pitanje je sad....jer nemam volje....:/

dalje.... masaža.?....ma ne....nikad nije valjalo...:(

meditiranje?... (sa tim užasnim bolom)....ajme...

draga moja....kad si ti popila čašu vode?...hm...jučer..nisam pila sam sok, prekjučer... nisam ...ŽENO...vode , tvoje tijelo treba vode....Uvijek zaboravim pit vodu....a Voda je izvor života.... moram si namjestit alarm koji če me podsjetit koliko je voda važana u organizmu...

Opet na izvoru

odsjaj vječnosti...


dodir trenutka...


ruka na dlanu...


čežnja u oku...





misli spojene u slovo...


slovo s....


kilometri u kotačima...


besmislenost rečenog...





praznina glave...


a istodobno puna svega..

kapljem polako...

ali sigurno...


u tvoja njedra...





moja jesen, moja zima,


moje prolječe moje ljeto...


moja čarapa, moja cipela...


moja torba,moj kaput...





nisam od onih koji viču...


VOLIM te....


ja sam od onih koji šapuču...