petak, 25. prosinca 2009.

...nešto između...

Jutros je Sunce sjajnije zasjalo no običnim danom.
Otvorih oči premorene od pogleda u prazno i suza
sa najbitnijim razlogom:
- da je Premjestim iz sna u Svoj Svijet.
...bila je mila i draga, umiljata i mazna...
...bila je Svemoguća u svakom pogledu...
...bila je tu kraj mene...
Nikada joj neće biti jasno
zašto sam budan noćio.
Zašto sam slušao kako diše,
gledao kako očima u snu trepće,
smirivao ruke Njene u potrazi za dodirom.
Nikada joj neće biti jasno
zašto je moje Kameno Srce
zatreptalo nad malim nemirnim
i nespokojnim bićem toga dana.
Volim te kada pričaš,
volim te kada šutiš,
volim te kada gledaš,
volim te kada žmirkaš,
volim te kada se smješiš,
volim te kada plačeš,
volim te kad me hvališ,
i volim te kad se ljutiš...
...Volim te ne milijune različitih načina,
i Voljet ću te dok Svijeta i Vijeka...
...Hvala ti što postojiš,
i što mi u život Radost donosiš...

Nema komentara:

Objavi komentar